Iz recenzije knjige

MAJA LJUBETIĆ, dr.sci. - Split, Hrvatska

«…Rukopis je namijenjen roditeljima, ali i svim stručnjacima čija je profesionalna djelatnost vezana za rad s djecom. Priručnik je zamišljen kao pomoć roditeljima u razumijevanju važnosti zdrave obiteljske zajednice kao poželjnog okruženja i ozračja za cjelovit razvoj djeteta. Posebno je vrijedno istaknuti poglavlja Odnosi i Saradnja u kojima se čitatelje uz teorijsko objašnjenje upućuje na samoevaluaciju vlastitih odnosa, ali ih se istodobno potiče na promišljanje o važnosti suradnje u cilju građenja, održavanja i unapređivanja kvalitetnih odnosa u obitelji.

Rukopis predstavlja vrijedan prilog obiteljskoj pedagogiji, ali i svima onima koji odnose s drugim ljudima žele graditi i unaprjeđivati  kako bi kvalitetnije živjeli.

Autorica recenziranog rukopisa ostvarila je značajnu stručnu razinu iznošenja odabrane problematike. Namjena najširem krugu čitatelja omogućit će širenje informacija o djeci i njihovim potrebama i razvoju, roditeljstvu te poželjnom obiteljskom okruženju i ozračju neophodnom za zdrav i cjelovit razvoj djece. Gotovo da i nema roditelja koji se ponekad ne upita je li na pravom putu građenja kvalitetnih odnosa sa svojim djetetom i vode li ga njegova ponašanja željenom cilju. Ova knjiga predstavlja mogući putokaz roditeljima za kvalitetniju samoevaluaciju te promišljanje i unapređivanje svog roditeljstva.»

BOSILJKA LOJK, psihoterapeut - Kranj, Slovenija

Stvoriti uvjete u kojima će jedno dijete rasti i odrasti u sretno i zadovoljno biće sigurno je najodgovorniji posao na svijetu. U tim naporima najviše društvenog  priznanja ide stručnjacima - pedagozima, psiholozima, odgojiteljima, učiteljima,  jer …. oni to rade stručno. A roditelji? Roditelji su laici, oni u stvari ne znaju ništa o odgoju, ali se vole miješati u posao stručnjacima. Zato bi stručnjacima  ponekad bilo lakše da nema roditelja. O roditeljima se u društvu uglavnom ne govori osim kad se govori o gerškama koje čine. Malo tko će reći : Zahvaljujući trudu tih roditelja taj je čovjek iskoristio svoje potencijale i postao netko i nešto. Ali će, zato, mnogi  reći : Zbog roditeljske nebrige djeca slabo uče, ne ponašaju se kako treba, odaju se drogi, kriminalu, dižu ruku na sebe i slično. Znači, kad nam ide, to je zasluga struke, a kad nam ne ide, onda su krivi roditelji. Malo ih je koji priznaju da je u najodgovornijem poslu na svijetu – odgoju, uloga roditelja najzahtjevnija. Stručnjaci za odgoj mogu dati otkaz, otići u penziju, promijeniti struku ili izmisliti novi stručni pristup, a uz to dobivaju plaću i priznanje. A u roditeljstvu se ne može dati otkaz, ni promijeniti struku, zaposlen si doživotno, osuđen  da budeš laik, jer za najzahtjevniji posao na svijetu nije predviđena kvalifikacija, a o plaći i priznanju društva  da i ne govorimo. Malo ih je koji to priznaju, a jedna od njih je  autorica ovog priručnika, koja u namjeri da podijeli svoja osobna iskustva i iskustva drugih roditelja, pokušava ispraviti nepravdu i  odati dužno priznanje roditeljima i roditeljstvu. Nermina Vehabović Rudež spada među one malobrojne stručnjake koji vjeruju da je odgoj neprestano učenje i zato ovaj priručnik vrijedi imati pri ruci.